Tvoje su se reci kao paukove niti..
umrsile u moju kosu.
Miluju me nezno.
Ne daju se poderati.
Klize niz vrat golicavo,
nestvarno.
Zmurim…
Dah moj na tvom uzglavlju
oreol crta
lagano…
Tvoji nezni prsti
osecaju glatkocu mojih jastuka.
Ne disem.
Od nekud se cuje krik
cujes li?…
Cuvaj ga u mislima
jer ja sam
vec daleko…
Daleko… na golom polju.
Na suhoj stazi pokraj nas
samo buket mimoza.
Otkidas cvetove
i pravis sebi kolibu
medju mojim nedrima.
Nagim stopalima
milujem poljski vetar,
dok ti mirno spavas
u svom toplom domu…
A kroz prozor tvog toplog doma
rasuti mesecevi zraci
saraju po nama
mape…
Puteve u nepoznato…
Miris divljih orhideja
opija moja cula,
jaca u kapljicama na mojoj kozi. (Dalje)